Lovor ili lovorika (lat. Laurus nobilis) raste kao stablo ili grm s tamnozelenim, kožastim, kopljastim listovima. Prijatnog je snažnog mirisa te aromatičnog i gorkog okusa. Potječe iz zapadne Azije odakle se proširio zemljama Sredozemlja. Kod nas raste u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.

Lovor je od antike bio vrlo cijenjen kao sveto drvo čije su se grančice darivale pobjednicima i pjesnicima kao znak najveće počasti i slave. Danas se lovor koristi u hortikulturi kao stablo ili kao formalno oblikovana živica, u kulinarstvu kao začin i u pučkoj medicini kao ljekovita biljka. Ljekovita tvar su eterična i masna ulja iz bobica i listova, a kao aktivne tvari prvenstveno sadrže pinen i cineol. Za jačanje imuniteta najefikasnije je lovorovo ulje, a posebno se preporučuje kada za rješavanje stresa. Snažno djeluje kod jakih bolova uslijed grčenja mišića, potiče cirkulaciju krvi i limfe, odlično je sredstvo za prevenciju gripe i ostalih virusnih infekcija, smiruje glavobolje, migrene i bolne vene.
U kuhinji se lovorovi listovi upotrebljavaju za začinjavanje jela od graha, krumpira, za umake, razna fina pečenja, gulaše, paprikaše te divljači. također sedodaje i u marinade za divljač, riblje marinade te povrću pripremljenom u octu kao npr. kiseli krastavci. U primorskimse krajevima lišće upotrebljava za konzerviranje i oblaganje suhog voća, prije svega smokava. Dobro pristaje i ovčjem mesujer kamuflira njegov specifičan miris. Pri pripremanju jela je najčešće dovoljno staviti jedan mirisni list, inače se može dogoditi da jelo postane gorko. U mesnoj se industriji u manjoj mjeru upotrebljava zajedno s drugim začinima i u industriji ribljih konzervi. Inače se stavlja u kobasičarske proizvode, trajne konzerve od goveđeg mesa, paštete i neke vrste gotovih jela.