Cimet (lat. Cinnamomum Zeylanicum) je jedan od najstarijih začina. Spominje se već u Starom zavjetu te postoje zabilješke o njemu postoje u egipatskim, grčkim i rimskim rukopisima. Ima specifičan prijatni, aromatični miris te je nešto oštrijeg slatkasto-ljutog okusa.
Cimet je začin koji se dobiva od cimetovca, malog grmolikog drva iz porodice lovora. Kora i lišće su aromatični, a cvjetovi imaju neugodan miris. Mlade se grane režu i guli im se kora, a unutarnja kora se suši i oblikuje u štapiće crvenkasto-smeđe boje. Najmanji štapići umeću se u veće, a zatim se jednoliko režu. Danas se njegov grm uzgaja u gotovo svim tropskim regijama u svijetu.
U prošlosti se cimet uvelike koristio kao prirodan lijek za mnoge tegobe, a i moderni znanstvenici dokazali su njegovo blagotvorno djelovanje. Potvrđeno je da cimet pomaže kod upala i infekcija, suzbija širenje leukemije i limfoma, ublažava probavne smetnje, regulira količinu šećera u krvi, pomaže u mršavljenju, ublažava reumatske bolove, poboljšava aktivnost mozga, smanjuje količinu lošeg kolesterola, uklanja gljivične infekcije te ublažava menstrualne tegobe.
Cimet je prirodni konzervans pa kada se dodaje hrani usporava rast i razvoj bakterija. Veliki je izvor mangana, vlakana, željeza i kalcija. U kuhinji se prije svega upotrebljava u pipremi slatkih jela. Cijelim cimetom odnosno štapićem se začinjava i dodaje okus kompotima, mlječnim napitcima, kuhanom vinu i ostalim toplim pićima. S mljevenim cimetom se pripremaju peciva i kolači (posebice s jabukama), nalazi se u većini gorkih likera od zaćina i bilja te se dodaje u razna jela od mlijeka i brašna. Također se pomiješan sa šećerom koristi za posipavanja. U mesnoj se industriji koristi u manjoj mjeri i to se stavlja u paštete i trajne konzerve od goveđeg mesa.